KAKVU "VJERSKU ISTINU" PRENOSE HRVATSKI INFORMATIVNI MEDIJI?
Ivan Miklenić
Više od incidenta
(Glas Koncila, 1.2. 2009)
Osobitu pozornost svjetske, pa i hrvatske javnosti, privukla je svečanost inauguracije novoga predsjednika SAD-a Baracka Obame, čovjeka koji je po toj svojoj javnoj funkciji ne samo najmoćniji čovjek na svijetu nego je i čovjek od kojega se u aktualnoj svjetskoj financijskoj i gospodarskoj krizi i u suvremenoj konstelaciji ideoloških grupacija u zajednici čitavoga čovječanstva vrlo vjerojatno i previše očekuje. Svečanost inauguracije, kojoj je vrhunac bila prisega s rukom na Bibliji uz riječi »Tako mi pomogao Bog« i inauguracijski govor, imala je više lica pa su mediji i komentatori isticali tek pojedine segmente, njima važnije i bliskije, a pojedine i gotovo prešućivali. I hrvatskoj javnosti, za sve one koji nisu imali prilike svečanost gledati izravno na HTV-u, također je to događanje predstavljeno u izvješćivanju i komentiranju, tako da su prevladavali određeni segmenti, a da su drugi ili tek spomenuti ili prešućeni.
Među one tek spomenute ili prešućene segmente proslave svakako spada snažna prisutnost molitve, zazivanja Boga: spektakularni skup sadržavao je molitvu evangeličkog pastora koja je zaključena Isusovom molitvom Očenaš koju je molila ne samo većina nazočnih na washingtonskom skupu nego i većina okupljenih u mnogim drugim američkim gradovima pred velikim ekranima; sam predsjednik Obama završio je svoj inauguracijski govor doslovno rekavši: »Bog vas blagoslovio, Bog blagoslovio Sjedinjene Američke Države«; inauguracijski skup zaključen je blagoslovnom molitvom metodističkog pastora. Prije inauguracijske svečanosti predsjednik Obama bio je na bogoslužju u crkvi, a sudjelovanjem na bogoslužju započeo je i svoj prvi radni dan u funkciji predsjednika SAD-a. U inauguracijskom govoru nije propustio upozoriti i na činjenicu vjerske komponente američkoga društva te je doslovno rekao: »Mi smo nacija kršćana i muslimana, židova i hinduista, i onih koji ne vjeruju.«
Inauguracijska svečanost vrlo je jasno očitovala i potvrdila da stvarno pluralno i demokratsko društvo svoju pluralnost i demokratičnost potvrđuje i poštivanjem religija, vjera, Boga, molitve i bogoslužja.Sve te činjenice zajedno s ostalim licima ili segmentima inauguracijske svečanosti više govore o suvremenom američkom demokratskom i pluralnom društvu negoli o osobnim uvjerenjima ili afinitetima novoga američkog predsjednika. Važno je, bez obzira na to koja su točno osobna uvjerenja predsjednika Obame, što on kao novi najviši nositelj javne vlasti u SAD-u poštuje i priznaje društvenu važnost vjere, religije, molitve, Boga. Važno je što je upravo ta duhovna komponenta pluralnog američkog društva u inauguracijskoj svečanosti ravnopravno došla do izražaja s ostalim komponentama suvremenog američkog društva. Važno je što je inauguracijska svečanost vrlo jasno očitovala i potvrdila da stvarno pluralno i demokratsko društvo, kakvo je suvremeno američko, svoju pluralnost i demokratičnost potvrđuje i poštivanjem religija, vjera, Boga, molitve i bogoslužja.
Predstavljena slika suvremenog američkog pluralnog i demokratskog društva, u kojem bez sumnje ima, kao i svagdje, i različitih incidenata, može se uzeti kao model ili čak kao uzor osobito u onim društvima koja se, kao i suvremeno hrvatsko društvo, tek izvlače iz ljuštura nedavnog komunističkog i totalitarističkog mentaliteta i oblikovanja društvenoga života. No uzme li se pluralnost, demokratičnost i poštivanje vjerskog i religioznog u suvremenom američkom društvu kao mjerilo za hrvatsko društvo, i analizira li se što mediji u Hrvatskoj serviraju svojim »potrošačima«, postat će vrlo očevidno kako je suvremeno hrvatsko društvo još pred velikim zadaćama i naporima da bi postiglo približni stupanj pluralnosti i demokratičnosti u SAD-u.
Gotovo svi mediji u Hrvatskoj vrlo su promptno i snažno prenijeli vijesti o kampanji koju je u Velikoj Britaniji pokrenuo Richard Dawkins sa sumišljenicima a koja želi uvjeriti suvremenike da nema Boga. Neprestano se diljem svijeta pokreću najrazličitije kampanje, no jedino i upravo ta koja želi sijati sumnju u Božju opstojnost posebno je atraktivna medijima u Hrvatskoj koji o njoj tako izvješćuju da se ne da sakriti njihovo priželjkivanje da se nešto slično dogodi i u Hrvatskoj. U »Globusu« od 16. siječnja može se doslovno pročitati: »Vjerovali mi u Boga ili ne, trebali bismo zajedno s njemačkim filozofom reći da je Bog mrtav, i tek bi onda nastupila šansa za promjene.« Stavi li se ta rečenica u kontekst inauguracijske svečanosti američkog predsjednika, zar se jasno, da ne može jasnije, ne očituje stari vulgarni marksistički antiteizam koji je posve nespojiv s pluralnim i demokratskim društvom? Ne može se prešutjeti ni ruganje čovjeku koji je »Hrvat i katolik« u tekstu pod naslovom »Prst nevjernog Tome na Petrovoj stijeni«, objavljenom u Novom listu 19. siječnja u kojem poznati bivši feralovac ismijava vjeru, krivotvori vjerska uvjerenja i vrijeđa predstavljajući vjernike kao zatucane kojima su najvažnije kojekakve egzotične pojave. Novi list je donekle postupio korektno objavljujući 23. siječnja reagiranje na taj tekst dr. Emanuela Hoška, no objava reagiranja ne može isprati očitovanu netolerantnost prema vjeri i vjernicima. Ne može se prešutjeti ni tekst u Slobodnoj Dalmaciji od 17. siječnja pod naslovom »Religija je iracionalna« u kojem voditelj »Udruge za promicanje ireligioznosti«, koji ima pravo na svoje mišljenje, širi svoje vlastito nepoznavanje bîti religija. Već iz navedenoga, a moglo bi se još nabrajati, očito je da nije riječ tek o incidentu nego o nepoštivanju vjere, religije kao društvene činjenice, a što pokazuje da smo daleko od američke razine pluralnosti i demokracije.
